Željeznička pruga

ŽELJEZNIČKA PRUGA
SPLIT-DUGOPOLJE-ARŽANO-LIVNO-BUGOJNO
    Austrougarska država, odnosno Hasburška monarhija i carevinsko vijeće u Beču, vlast koju je priznavala i naša Dalmacija imali su namjeru i planove izgraditi željezničku mrežu i tako pokazati što bolje zaleđe Bosne i Hercegovine s otvorenim morem.
   Pitanje izgradnje željezničkih pruga u Dalmaciji bilo je pokrenuto vrlo rano. Tako su već austrijski članak XXXV. 1836.godine i studija o izgradnji 13 željezničkih pruga u ondašnjoj Austriji planirali pruge koje bi ostvarivale vezu s jadranskim lukama.
    Prvi prijedlozi s tim u vezi bili su već 1843.godine upućeni mađarskom parlamentu, a odnosili su se na uspostavu veze Dalmacije s Mađarskom i to preko Rijeke.
    Uskoro Carevsko vijeće predlaže i cijelu mrežu željezničkih pruga smjer već postojećih cesta trasiranih prema trgovačkih i karavanskim putovima koji su iz Azije preko Bosne vodili do Zadra, Splita i Dubrovnika.
    Tijekom slijedećih 30.g. izmjenjivali su se još mnogi prijedlozi za izgradnju željezničkih pruga u Dalmaciji i njezino povezivanje s drugim dijelovima monarhije. No politički događaji, interesi i sukobi utjecali su na stalne izmjene projekata pružnih trasa.
    Iz tih razloga prvi zakon o izgradnji dalmatinske željeznice bio je donesen 1873.g. Po istom zakonu započinje izgradnja nekih pruga koje se pokazuju skupe i nerentabilne.
    Prva dionica je izgrađena od Splita do Siverića s odvojkom Perković prema Šibeniku. Druga dalmatinska pruga bila je Split-Sinj koja je kasnije nazvana ’Sinjskom rerom’. Ova dionica je inreresantna za ovu temu, stoga ću upotrebiti dio tekstova iz raznik izvora na istu temu.
    Svakako pruga Split-Bugojno nije nikada izgrađena. Ista pruga je trebala biti građena kao sljedeća dionica Split-Sinj s odvojkom u Dugopolju do Aržana a onda Livno - Bugojno prema Sarajevu. Razlog tome su preskupe investicije koje odgađaju cijeli projekt (Sinjska rera je izgrađena 1903.g.). Tako je uslijedio i I.svjetski rad 1914. koji je preokrenuo sve događaje i uvjete ovih projekata. Napominjem daje za ovu dionicu Split-Dugopolje-Aržano- Livno-Bugojno bila pripremljena dokumentacija trase izgradnje.
    Što bi bilo, daje bilo!?
    Zasigurno bi ovaj cijeli kraj drugačije izgledao da je kojim slučajem izgrađena željeznica.
    Željeznička pruga između Splita i Sinja bila je planirana sredinom 19.stoljeća kao dionica pruge između Splita i Sarajeva, dvaju istaknutih trgovinskih središta, u to vrijeme povezanih samo cestom kojom se putovalo pet dana. No do donošenja odluke o izgradnji te pruge isteklo je gotovo 50 godina, jer je Carevinsko vijeće u Beču izgradnju pruge Split-Sinj predvidjelo Zakonom o željeznicama nižeg reda od 21. prosinca 1898. Navedeni Zakon ovlastio je vladu da o državnom trošku izgradi damlatinsku uskotračnu prugu ’od stanice Spljet dalmatinskijeh državnih željeznica do zemaljske granice kod Aržanog s ogrankom Dugopolje - Sinj’. To je trebala biti tek prva dionica buduće pruge prema Sarajevu. Druga dionica trebala je povezati Aržano i Bugojno. Za izgradnju prve dionice bilo je predviđeno 6.310.000. forinti. Nedugo nakon donošenja Zakona o izgradnji pruge pristupilo se izradi projekta te njegovoj višekratnoj izmjeni i doradi. No izgradnja ipak nije započela pa je ministar željeznica Witttek u Beču 1901. ponovno potaknuo donošenje odluke o izgradnji te pruge. Svoj zahtjev potkrijepio je već prije isticanom potrebom za ostvarenje željezničkog spoja prema Bosni. Početkom 20.st. to je Austriji bilo posebno važno zbog politčkih i vojnih interesa, to više stoje u Sinju bilo smješteno sjedište vojnog garnizona. Zahtjev je bio prihvaćen, a za izgradnju je namaknuto 11.700.000. kruna.
    U lipnju 1901. Carsko-kraljevsko željezničko ministarstvo raspisalo je dražbeni oglas za preuzimanje radova na izgradnji pruge, i to za izgradnju donjega pružnog ustroja pruge, za polaganje tračnica, za izgradnju prijamnih zgrada, kolodvorskih ograda te za postavljanje željezničkih znakova i granica. Prema priloženom troškovniku izgradnja pruge trebala se ostvarivati u šest dijelova, odnosno šest odsjeka koji su bili određeni prema konfiguraciji terena kojim je pruga prolazila i sličnosti graditeljskih zahvata, a ne prema dužini trase. U dražbenom oglasu bili su utvrđeni i rokovi dovršetka pojedinih graditeljskih zahvata. Tako je do 1. veljače 1903. morala biti pripremljena kompletna infrastruktura, da bi se moglo pokrenuti polaganje greda željezničkih mostova, a nakon 30.travnja i ugradnja strojeva za namirivanje vodom, mosnih vaga, brzojavne opreme i drugih uređaja. Sva oprema trebala je biti u funkciji 15.srpnja 1903., kako bi se prugom mogao prevoziti materijal potreban za dovršetak pruge.
    Rok za primanje ponuda bio je otvoren do 1 .kolovoza 1901., a rok za predaju pruge u promet bio je 1. rujna 1903. Najpogodniju ponudu dao je splitski konzorcij Antičević i družina koji je poslove preuzeo već u kolovozu 1901. Uz tvrtku Ivana Antičevića u konzorcij su bile uključene i tvrtke: Josipa Brajnovića, Braće Buj, N.A. Duvokovića, Josipa Duplančića i dr., Vida Morpurga, Ante Rismonda, Petra Šimete i sinova, Grge Vudakovića te mjernika G.B. Sarda i Emila Stoka. Još istog mjeseca u Splitu je bila osnovana Direkcija za izgradnju pruge, za čijeg je glavnog upravitelja bio imenovan carski kraljevski viši inženjer Henrik Weidlich. Prvi suradnici bili su mu inženjeri F. Kragl, Vjenceslav Pechaček, Jan Hajsky, Jakov Zamberlin, Jerko Alačević, Oskar Striegel, Petar Senjanović i Sigismondo Chirer.
    Pruga je bila planirana kao uskotračna, s razmakom tračnica od 760 mm. Gradnja je tekla po planu, ali tek na dijelu između Splita i Sinja, u dužini od 39,972 kilometara. Izgradnja samo toga dijela pruge bila je i navedena u dražbenom oglasu, dok se dio pruge između Dugopolja i Aržana nije ni spominjao. Kasnije se zbog izbijanja Prvog svjetskog rada pruga nikada nije nastavila graditi, pa je sinjska željeznica ostala krnja željeznica, odnosno bez priključka na pružnu mrežu izvan Dalmacije.
    Spalato pruga
    Glavna funkcija ove pruge izvorno je trebala biti u tome, približiti Bosnu i Hercegovinu Jadranskom moru preko Splita. Odlučujuća dionica od Bugojna do Splita nikad nije u potpunosti realizirana. Izvorno je trebala ići kako preko Sinja tako i preko Aržana.. Stvarno je sagrađena samo dionica Split-Sinj (1903). Kasnije se u potpunosti distanciralo od izgradnje veze Sinj - Bugojno dok je sjevernom dijelu sinjske željeznice dodijeljen status mjesne pruge.
    Plan koji je izražen nakon 1945, izgradnja moderne željezničke linije od Sarajeva do Splita, također je ostao neostvaren.

Priredio: Vinko Lončar


Željeznička pruga

 

Posljednje vijesti

Nove stranice ZD Aržana

Prestavljamo Vam nove, sadržajnije web stranice Zavičajnog društva Aržana.

Cilj ovih web stranica je predstavljanje ...


Apartmani S-A
Facebook profil zavičajnog društva Aržano