Župa Aržano

Dolaskom Hrvata kršćanstvo je u ovome kraju niklo iz pepela. Nakon avarskih osvajača koji su rušili sve objekte, narod ovog kraja je sigurno, kao i u drugim mjestima, sagradio manju (starohrvatsku) crkvu i vjerujemo da je imao svoga svećenika. Tu se narod okupljao na misna slavlja i molio Boga za pomoć.

Za vrijeme turske vladavine Aržano nije imalo stalnog svećenika pa prema tome ni redovitog bogoslužja i vjerske pouke. U selo bi povremeno došao bosanski franjevac, odslužio svetu misu u kojoj kucć ili na groblju, krstio, ispovjedio, pričestio, vjenčao koga je trebalo i onda krenuo dalje u druga mjesta. Rjeđe je u selo dolazio biskup. Za dolazak mu je trebalo posebno dopuštenje turskih vlasti. Od početka 17. stoljeća u Aržano je dolazio makarski biskup. On bi krizmao djecu i hrabrio narod u vjeri. Dolazak biskupa u selo za narod je bio nezaboravan događaj.
 
Godine 1878. kad je pala turska vlast u Bosni, Arzančani su mogli razmišljati o gradnji crkve i o redovitom bogoslužju. Ipak još se nije moglo govoriti o osnivanju posebne župe. Franjevci nisu imali dovoljno svećenika. Poslije oslobođenja od Turaka u Cetinskoj krajini je bilo samo 6 -7 župa. Sjedište jedne od tih župa u prvoj polovici 18. stoljeća bilo je u Tijarici. Njoj su pripadala sva sela od Strizirepa i Voštana, preko Kamenskoga do Aržana.
Nije poznato kad su Aržančani, poslije odlaska Turaka, na seoskom groblju započeli graditi crkvu. Zbog bijede, neimaštine i turskih ratnih pustošenja na taj skupi pothvat nisu se mogli dati prije 1740. godine. Prvu vijest o aržanskoj crkvi Svih Svetih nalazimo u opisu pastirskog pohoda splitskog nadbiskupa Pacifika Bizze župama i selima toga kraja. On je 5. lipnja 1750. iz Tijarice došao na Aržano pregledati aržansku crkvu, koja je bila podignuta. ali jos nedovršena. Krov joj je bio od trske. Preporučeno je Aržančanima da krov pokriju pločama kao i pod crkve. Narod je tada od nadbiskupa tražio da im da svećenika koji ce im služiti misu, posebno zimi jer je Tijarica daleko.
Želje Arzančana da dobiju svećenika koji će stalno u njihovu selu slaviti misu, s vremenom su se ispunile. Franjevaca za njihove stare i prostrane župe nije bilo dovoljno. Zato je sinjski gvardijan za službe u Voštanima, Strizirepu i Aržanu predložio nadbiskupu glagoljaše, skromne i pobožne svećenike koji su bili rodom iz tih sela. Splitski nadbiskup Ivan Luka Garagnin (1765 -1782) pohodio je 28. svtbnja 1768. Aržano i obavio službeni pohod »kapelanijske crkve Svih Svetih". Kapelansku službu u to vrijeme, a vjerojatno i ranije, vršio je svećenik glagoljaš don Mate Sandrakic iz Strizirepa. Crkva ni tada nije jos bila u potpunosti dovršena. Nadbiskup je naredio da se sve što prije dovrši i nabavi oltarna slika.

Aržanska kapelanija postigla je veći stupanj samostalnosti početkom 1802. godine. Novi kapelan don Luka Pavić počeo je podatke o krštenju, vjenčanjima i umrlima unositi u posebne matične knjige. To su poslije činili i njegovi nasljednici. Kapelan don luka Pavić i njegovi nasljednici upjsivali su podatke bosančicom u maticu krštenih (1802. - 1818.), koja je sačuvana u Klisu. Don Luka, don Ivan i don Jure, najčešće su u toj matici dodavali izraze “kapelan od sela Jeržanoga”, “kapelan od Ržanga”, “kapelan Ržanoga” i “kapelan Aržanoga”. To je bio znak da je Aržano postiglo stupanj samostalnosti svoje kapelanije.
Godine 1825. aržanskoj kapelaniji i župnik Tijarice priznaje samostalnost. Tome je i pridonijelo to sto je Aržano po austrijskom upravnom uređenju pripalo Imotskom kotaru, a Tijarica Sinjskome.

Godine 1849. nova uredba o župama i kapelanijama biskupije Splitsko-makarske, donesena sporazumno od Biskupskog ordinarijata u Splitu i Pokrajinske vlade u Zadru, Aržano je konačno i potpuno odijelila od župe Tijarica i proglasila samostalnom župom. Tada je župa Aržano pripala Imotskom dekanatu. Aržanu su podređene izložene kapelanije Svib i Dobranje, koje su nekoć pripadale župi Radobilja (Katuni). Ta je uredba bila provedena 1850. godine.
Župa Aržano granici na istoku s Vinicom (BiH) i Studencima, na jugu sa Svibom, na zapadu s Tijaricom, a na sjeveru s Rašeljkama (BiH).
 
 

Posljednje vijesti